Zadnjih godina se puno govori o skokovima glukoze (glucose spikes). Izdane su knjige, izlaze i preporuke kako se hraniti da se skokovi izbjegnu. Kao što je prije mnogo godina glikemijski indeks dobio svoj uzlet, sada on ponovno oživljava s temom skokova glukoze. Pravo je pitanje koliko nam je to sve bitno u životu? Trebaju li nam mjerači glukoze?
Probava ugljikohidrata
Da bi uopće razumjeli što su skokovi glukoze, moramo prvo razumjeti osnovne fiziološke procese probave ugljikohidrata. Naime, kad pojedemo bilo što što sadrži ugljikohidrate (voće, žitarice, mahunarke, slatkiše), razgradnja istih kreće već u ustima, zatim se nastavlja u želucu i najveći dio u tankom crijevu.
Ugljikohidrati se razgrađuju do glukoze. Potom ta glukoza prelazi u krv i razina glukoze u krvi raste. Tada naša gušterača reagira i izlučuje inzulin. Inzulin služi kao nosač glukoze iz krvi u stanice. Naime, kada bi glukoza ostala u krvi, a ne bi došla do stanica – stanice bi gladovale. To je upravo ono što se događa kod osoba sa šećernom bolešću tipa 1. Gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina za taj prijenos.
Kad gušterača radi kako treba, ona ispusti inzulin, inzulin pograbi glukozu i vodi je u stanice, a razina glukoze u krvi se smanjuje. Obrnuto, ako iz nekog razloga razina glukoze u krvi padne (npr. intenzivna tjelovježba), gušterača će izlučiti glukagon – hormon koji potiče razgradnju glikogena (iz mišića i jetre) te povisuje razinu glukoze u krvi.
Normalne razine glukoze i skokovi
Razina glukoze u krvi ima svoje normalne vrijednosti:
- Ujutro na tašte: 3.9 – 5.6 mmol/L ili 70 – 100 mg/dL
- Nakon obroka: rast do 7.8 mmol/L (140 mg/dL) se smatra potpuno normalnim
- 2 sata nakon obroka: do 7.8 mmol/L ili 140 mg/dL
Naša gušterača se brine da te razine održava izlučivanjem hormona: inzulina i glukagona.
Ljudi koji nemaju dijabetes imaju u prosjeku razine glukoze:
- Prosječna 24-satna razina glukoze: ~ 5.5 mmol/L (99 mg/dL)
- Vrijeme u kojem je glukoza bila ≥7.8 mmol/L (140 mg/dL): manje od 3% u danu (oko 20-ak minuta)
👉 Ukratko, skokovi glukoze nakon obroka su normalna i očekivana stvar. U zdravih ljudi gušterača održava zdrave razine glukoze. Ono što je bitno – takvi skokovi nisu štetni za organizam niti uvećavaju rizik za razvoj pojedinih bolesti. Takav proces je sasvim prirodan, privremen i nije štetan. Zapravo, pokazuje da svi naši organi rade upravo ono što trebaju raditi. Ni u kojem slučaju ne povećavaju rizik od dijabetesa tipa 1 ili 2.
CGM – mjerači glukoze
CGM su kontinuirani mjerači glukoze (continuous glucose monitors). Zadnjih godina su postali jako popularni, ali i široko dostupni. Dijabetičarima s šećernom bolešću tipa 1 izuzetno pomažu u održavanju zdravih razina glukoze u krvi i doziranju inzulina. Jednako su dobra pomoć osobama s šećernom bolešću tipa 2 ili povremeno osobama s inzulinskom rezistencijom.
Da li to znači da ih svi trebaju nositi stalno? Ne, nikako. Kod određenih osoba mogu dati uvid u to da li su pod povećanim rizikom od dijabetesa. Mogu biti dobra pomoć pojedinim sportašima koji jako paze na unos ugljikohidrata, punjenja prije natjecanja i slično.
Većina ljudi će puno više napraviti za svoje zdravlje stavljanjem fokusa na redovitu tjelovježbu, uravnoteženu zdravu prehranu te dovoljno sna. Opterećivanje skokovima glukoze nakon pojedinih obroka, koji ne samo da nisu štetni nego su sasvim normalni, vodi u preveliki stres i živciranje. Može dovesti do izbacivanja pojedinih namirnica ili grupa namirnica iz prehrane koje su inače neizostavan dio zdrave prehrane (npr. voće).
Zaključak
Skokovi glukoze nisu neprijatelj. Oni su znak da naš probavni i hormonski sustav funkcioniraju upravo onako kako trebaju. Umjesto da se fokusiramo na svaku brojku i svaki porast glukoze, puno je važnije usredotočiti se na ono što doista čini razliku – uravnoteženu prehranu, kretanje i dobar san. Na kraju dana, tijelo je pametnije nego što mislimo i zna kako se nositi s skokovima.