Kada razmišljaš o ručku, hoćeš li dati prednost okusu ili sastavu? Moraju li svi obroci doma biti »zdravi«? Kada ideš na zabavu, hoćeš li se prepustiti i uživati u hrani ili ćeš izbjegavati ono što nije željenog sastava?
Postoje ljudi koji razmišljaju samo o okusu, postoje ljudi, posebno sportaši, koji gledaju samo sastav. Ako su u sezoni, neće popuštati ni na zabavama. Što je bolje, jedno ili drugo?
Gurman
Gurman najradije bira plac ili domaće iz vrta. Pažljivo bira namirnice, da su svježe, gdje su proizvedene, mirišu li kako treba, izgledaju li svježe. Istražuje recepte, nije u velikoj žurbi i uzet će vremena da pripremi dobar obrok. Jako je bitno da sve izgleda privlačno i ukusno. Neće se sekirati ako u obroku nema dovoljno proteina ili ako nema dovoljno povrća. Cilj je uživanje u hrani, bez previše razmišljanja o kalorijama i makrosima.
Nutrić
Nutrić uvijek usput broji kalorije. Često važe hranu da prati unos makrosa. U dućanu bira hranjivost, a na tanjuru gleda da je obrok kalorijski i u količinama makronutrijenata usklađen s ciljem. Na rođendanima stavlja hrpu povrća na tanjur, izbjegava ono što ne spada u plan, pogotovo previše slatko ili masno. Spreman je žrtvovati okus radi hranjivijeg obroka. Često zbog toga kombinira i nemoguće kombinacije, samo da dobije omjer proteina, masti i ugljikohidrata koji želi. Uspješno ignorira loš izgled obroka ako ga on vodi prema svojem cilju.
Gurman vs. Nutrić
Gurman i Nutrić izgledaju kao ljuti protivnici. Kojemu onda dati prednost? U stvarnosti većina gurmana i vrhunskih kuhara se dosta educira o zdravoj prehrani i ne zanemaruju hranjivost pri izboru jela. Jednako tako, nutrići pokušavaju svoje obroke pokazati što primamljivijima i ukusnijima. Stoga je najbolje kombinirati obje strane.
Praktični savjeti:
Kada ideš na neku zabavu, probaj kakvu porciju povrća tamo gdje je to moguće – na prijateljskom roštilju uzmi dosta šopske salate umjesto da samo trpaš ćevape na tanjur. Umjesto da izbjegavaš sve slastice, komad torte podijeli s prijateljem. Podsjeti se da je bit ovakvih okupljanja druženje, tako da: uspori, razgovaraj s prijateljima, pij dovoljno vode.
Kada doma pripremaš hranu, planiraj unaprijed obroke koji zahtijevaju dužu pripremu (poput ručka). Uzmi 20ak minuta jednom tjedno i složi plan. Ako si jedan od onih kojima hrana brzo dosadi, istraži neki nov recept za probu, i ako je uspješan, zapiši ga u čarobnu bilježnicu. Kod jednostavnih i brzih obroka zapitaj se prvo što zapravo želiš. Je li to slano ili slatko. Uzmi si par minuta više da si obrok pripremiš po svom guštu, umjesto da zgrabiš prvo što ti padne pod ruku. Ako je to sendvič, nareži pored dva paradajza.
Najčešći problem u prehrani je premalo povrća i premalo bjelančevina. Za dostići preporučene unose treba uložiti više truda. Postoje naravno obroci koji odlično kombiniraju makrose, a to su oni koji sadrže ribu ili meso, pa je kao prilog krumpir ili riža, i doda se salata od krastavaca. Evo imaš sve: proteine, masti, ugljikohidrate te povrće. Ribu začini s malo maslinovog ulja, ružmarinom i soli pa ju ispečeš u pećnici. Slično možeš i pripremiti krumpir. A krastavce dobro ocijediš, u umak dodaš sol, papar, kopar, maslinovo ulje i kombiniraš skyr i malo kiselog vrhnja. Evo, ukusan obrok i za Gurmana i za Nutrića.
Što međutim kada jedeš carbonaru? Ako želiš napraviti dobru ukusnu carbonaru, ona će biti puna ugljikohidrata i masti. Ono malo proteina iz pancete je zanemarivo. A ako ćeš ju htjeti poboljšavati dodavanjem piletine ili graška, to će postati sve samo ne carbonara. Ono što možeš napraviti je da probaš u ostalim obrocima povećati unos bjelančevina, pa si za večeru pripremiš pileću salatu, a u međuobrok ubaciš proteinski puding.
Nekad znamo upasti u zamku »popravljanja« hrane. I to je super kada to paše (npr. u paštu sa salsom dodaš tunu i tako povećaš unos proteina), ali je potpuno besmisleno npr. raditi proteinske krafne. Forsiranje proteina u baš svakom receptu vodi do gubitka pravog okusa. Naime, krafnu obično biramo jer je slatka, mekana i masna. I dok je sasvim ok pustiti da se masnoća upije u kuhinjski papir, posve je bedasto gurati u nju nekakav whey, mijenjati šećer stevijom i žrtvovati ukus radi par grama proteina i par kalorija manje. Ako jedeš krafnu radi njene nutritivne vrijednosti, omašio si cijeli fudbal. Doduše, ako takva »popravljena« krafna je tebi i tvojim ukućanima ukusna i zadovoljava tvoju žudnju za krafnom, onda samo nastavi dalje.
Zaključak
Nije stvar u biranju strane, nego u balansu između užitka i funkcionalnosti hrane. Hrana nije samo gorivo, ali ni samo užitak. Najbolji pristup je onaj koji dugoročno možeš održati bez frustracije, gdje se i okus i nutritivna vrijednost susreću na sredini. Ono što preskočimo u jednom obroku, probamo nadoknaditi u drugom ako ide. Na društvenim događajima ćemo prednost dati druženju, a ne kalorijskom unosu, dok doma možemo staviti veći fokus na sastav obroka.